1) Marrubium vulgare Common Horehound

Horehounds have long been known as medicinal plants, but not all species in this genus are equally effective. In ancient times, they were attributed magical powers. They were believed to be effective in treating snake bites and various poisonings, and in restoring the sanity of potential poisoners. Horehounds were also used as a remedy for tuberculosis, an expectorant, and a pain reliever, to strengthen the heart and general metabolism. Recently, the effectiveness of marrubiin, a substance found in horehounds, in stimulating and enhancing liver function has been confirmed. On the island of Hvar, both common and white horehound can be found. White horehound is not as medicinal as common horehound, from which tea for expectoration and a tonic liqueur are made. In phytotherapy, the entire upper part of the plant is harvested when in bloom and dried in a cool, ventilated place. The lower part does not need to be picked as it is woody and contains few active substances. It is dried in a cool, ventilated place in a thin layer. Horehound is used for respiratory problems, especially flu, colds, and bronchitis, where it helps to expel mucus from the airways, making it useful for non-productive coughs and stimulating mucus to be coughed up. The bitterness of the plant helps to stimulate bile and thereby improve digestion. It is not for use by pregnant and breastfeeding women. It is also useful as a repellent against grasshoppers.

2) Matricaria chamomilla Chamomile

The Latin name of the genus Matricaria comes from the Latin word “matrix” (womb), indicating the medicinal effects of this plant on menstrual issues. Usually, only the flowers are used, which are collected in June and July and used to make tea. Chamomile soothes nerves and muscle tissues in the digestive system and is beneficial for bloating, slow digestion, restlessness, insomnia, irritability, etc. It is safe for use even for infants. Tea made from two teaspoons of flowers poured over with a cup of boiling water, left covered for 10 minutes, and strained, is consumed three times a day.

3) Satureja montana Winter Savory

The leaves and flowers have long been used in folk medicine to treat digestive issues, bloating, menstrual problems, sore throats, and as an antiseptic. Rubbing a few fresh leaves on a bee or wasp sting immediately brings relief, reducing pain and itching.

4) Senecio bicolor subsp. cineraria Sea Ragwort

Sea ragwort contains pyrrolizidine alkaloids which are highly toxic to liver cells and therefore should not be consumed orally. However, fresh juice squeezed from the leaves is considered a successful remedy for treating inflamed eyes: it has a mildly irritating effect that increases blood flow to the eyes, thereby speeding up the healing of infections. Regular use of sea ragwort juice is said to even remove cataracts and treat conjunctivitis (inflammation of the conjunctiva), but it should not be used without medical supervision.

5) Plantago lanceolata Narrowleaf Plantain

Several species of plantain grow in Croatia, including the narrowleaf variety. Its young leaves, harvested in March and April, can be used in soups, mixed salads, or cooked like spinach. The young leaves contain 20-40 mg% vitamin C and about 7 mg% carotene. This plantain is also rich in potassium. Leaf extract is used to prepare a syrup for treating coughs.

6) Rosmarinus officinalis Rosemary

Rosemary is an extraordinarily medicinal plant. It contains essential oil, resins, tannins, flavonoids, bitter substances, and plant acids. The leaves and the essential oil extracted from them, which contains a substance very similar to camphor from the camphor tree (Cinnamomum camphora), have always been used. This substance, known as rosemary camphor, stimulates blood circulation, balances the nervous system, and is effective against cramps, rheumatism, gout, and low blood pressure.

7) Teucrium polium Gray Germander

This plant has been used in Greece, Italy, and the Middle East to treat a range of diseases and disorders, such as lowering blood pressure, correcting digestive and urinary system disorders, and as an anti-diabetic plant (reducing glucose and fat levels in the blood). It is still a favorite among Bedouins, who consume it as both tea and spice. Modern research into the phytochemical properties of gray germander is extensive, and it has been proven to have strong fungicidal and antioxidant effects, but long-term use of its preparations causes serious liver damage. As with all things, caution in dosage is never enough!

8) Hypericum perforatum St. John’s Wort

A medicinal plant known since ancient times as a wound healer, especially for burns, and still in use today. Preparations of St. John’s Wort (the active substances are hypericin and hyperforin) have a beneficial and calming effect on the nervous system, helping to alleviate depression, menopause-related difficulties, and pain caused by neuralgia and sciatica. The greatest demand for this plant is in the form of dark red oil, called hypericum oil. When applying the oil to the skin, it is extremely important to avoid sunlight because St. John’s Wort can cause photosensitivity and result in skin damage in the form of dark spots. It is stored in a cool, dark place.

9) Foeniculum vulgare Fennel

Fennel is a monotypic species, the only one in its genus Foeniculum, with several subspecies. It has been known since ancient times as a medicinal plant, spice, and tasty vegetable. Various preparations (teas, compresses, tinctures) are used in folk medicine to alleviate digestive issues, treat respiratory diseases, and improve liver and kidney function. The whole plant positively affects the digestive organs. It stimulates appetite, aids digestion of heavy foods, soothes irritated stomach and intestinal mucosa, reduces bloating and flatulence, and stabilizes intestinal flora. It is often used for children and infants in the form of teas and syrups for respiratory inflammations and digestive cramps. It promotes the elimination of excess fluid from the body. The tea is also useful for rinsing inflamed eyes and can be used for inhalations. For preparing tea, it is recommended to crush the seeds just before use.

10) Salvia officinalis Sage

The only species of approximately 900 in the genus Salvia that is cold-resistant. The genus name comes from the Latin “salvare” (to save), as sages have always been considered extremely medicinal plants. An Italian proverb from the 10th century says: “Why should a man die who has sage in his garden?” In the 17th century, the Chinese valued sage so highly that they paid Dutch traders three chests of the finest green tea for one chest of sage.

This species of sage has a very long list of applications in traditional and modern medicine. It has beneficial effects on respiratory, circulatory, digestive, and urinary system disorders, skin inflammations and injuries, and various infections. It was effective for inhalation and gum rubbing for inflamed gums. At that time, the mouth was rinsed with leaf tea. Milk with sage is a recipe used on the island of Hvar for colds, to soothe coughs, and for expectoration.

11) Carpobrotus acinaciformis Hottentot Fig

The fresh juice from the leaves of this plant has internal and external applications as an antiseptic, elixir, and for rinsing the throat and mouth (it has anti-inflammatory effects). Preparations from the fruits are used in treating heart problems and dysentery. The genus name comes from the Greek words “karpos” (fruit) and “brotos” (edible).

12) Vitex agnus-castus Chaste Tree (Monk’s Pepper)

The medicinal, calming properties of chaste tree essential oil were noticed in ancient times. Hippocrates mentioned it as early as 450 BC as one of the best-known plants for treating women’s ailments and as a well-known anaphrodisiac (reducing sexual desire; the species name comes from Latin “agnos castus” = “chaste lamb”). Through Pliny the Elder, we know that stems and leaves were used to reduce passion and avoid temptations. Hence, the chaste tree was a common plant in monastic and friary gardens. Its fruits resemble peppercorns and are also known as monk’s pepper. Today, the chaste tree is still used as a source of preparations for treating various diseases and disorders of the female reproductive system, especially in treating infertility.

13) Laurus nobilis Bay Laurel

Bay leaves and fruit have long been used as medicine and spice, and bay oil from the fruits is used for medicinal purposes. Preparations from bay have antiseptic properties, stimulate appetite, improve digestion, and are a useful expectorant for treating chronic bronchitis, colds, flu, and rheumatism.

14) Cupressus sempervirens Cypress

The cones, collected while still unripe and green, are used. They are effective for varicose veins and hemorrhoids, and improve circulation. One teaspoon of crushed cones is boiled in a cup of water for 5 minutes and drunk three times a day.

15) Prunus dulcis Almond

It is best known as a plant with edible seeds. Almond seeds also produce a vegetable oil that is one of the most versatile in aromatherapy. It is mainly used in massages and cosmetics. Almond milk can be made from the seeds by soaking the almonds overnight in water, removing the skin the next day, blending with water, and sweetening as desired. Almond buds are also used in gemmotherapy (from Latin “gemma” – bud, and “therapia” – treatment), a type of herbal medicine that uses special preparations from young tissues of trees and shrubs. As for almond and linden buds, they would reduce triglyceride levels in the blood and act as an anticoagulant, helping to prevent cardiovascular diseases. Buds of lime, rosemary, and almond would cleanse the body of waste (e.g., uric acid).

16) Hedera helix Ivy

Ivy leaves are used for respiratory issues, especially for long-lasting and irritating coughs. They facilitate expectoration and thin unpleasant mucus. Their external application is suitable for fungal skin infections and beneficial effects on cellulite.

It is also important to emphasize that only wild ivy is used for medicinal purposes. Ornamental ivy cultivars planted around buildings with leaves that turn yellow, white, or pink are not used for medicinal purposes due to completely different chemical compositions. If unsure, go to the forest and pick wild ivy.


1) Marrubium vulgare Obična marulja

Marulje su odavno poznate kao ljekovite biljke, ali sve vrste ovog roda nisu jednako djelotvorne. U davnim vremenima su im pripisivali i čarobne moći. Uglavnom su ih držali uspješnima u liječenju ugriza zmija i različitih trovanja te prizivanju pameti potencijalnih trovača. Marulje su bile i lijek za tuberkulozu, sredstvo za iskašljavanje i protiv bolova, za pojačanje rada srca i općeg metabolizma. U novije vrijeme je potvrđena djelotvornost marubina, tvari u sastavu marulja, koja potiče i pospješuje rad jetre. Na otoku Hvaru mogu se susresti obična i bijela marulja. Bijela marulja nije toliko ljekovita kao obična od koje se dobiva čaj za iskašljavanje i liker za snagu. U fitoterapiji se bere cijeli gornji dio biljke kada je u cvatu i suši na hladnom i prozračnom mjestu. Donji dio nije potrebno brat pošto je odrvenjeli i ne sadrži mnogo aktivnih tvari. Suši se na hladnom i prozračnom mjestu u tankom sloju. Marulja je kao sredstvo za probleme dišnog sustava, naročito gripe, prehlade i bronhitisa gdje pomaže izlučivanje sluzi iz dišnih putova čime je korisna kod neproduktivnog kašlja i potiče sluz da ju iskašljete. Gorčina biljke pomaže stimulaciju žuči i time poboljšava probavu. Nije za upotrebu trudnicama i dojiljama. Korisna je i kao repelent od skakavaca.

2) Matricaria chamomilla Kamilica

Latinsko ime roda Matricaria dolazi od latinske riječi matrix (maternica), čime se ukazuje na ljekovito djelovanje ove biljke za menstrualne tegobe. Najčešće se koriste samo cvjetovi koji se sakupljaju u lipnju i srpnju te se od njih priprema čaj. Smiruje živce i mišićna tkiva u probavnom sustavu a korisni su kod nadutosti, usporene probave, nemira, nesanice, razdražljivosti… Siguran je za korištenje i za dojenčad. Čaj od dvije žličice cvjetova prelije se šalicom kipuće vode, ostavi 10 min poklopljeno i procijedi. Pije se 3x dnevno.

3) Satureja montana Planinski čubar (kameni vrisak)

Listovi i cvjetovi odavno se primjenjuju u narodnoj medicine u liječenju probavnih smetnja, nadutosti, menstrualnih tegoba, grlobolje, kao antiseptik. Nekoliko svježih listića utrljanih na mjesto uboda pčele ili ose odmah donosi olakšanje, smanjuje bol i svrbež.

4) Senecio bicolor subsp. cineraria Primorski kostriš

Primorski kostriš sadržava pirolizidinske alkaloide koji su veoma otrovni za stanice jetre pa se ne konzumira oralno. Međutim, svježi sok istisnut iz listova smatra se uspješnim sredstvom za liječenje upaljenih očiju: ima blago iritirajuće djelovanje koje pojačava dotok krvi u oči i time brže smirivanje infekcije. Redovita uporaba soka primorskog kostriša navodno djeluje čak i na uklanjanje mrene te liječenje konjuktivitisa (upala očne spojnice), no ne smije se provoditi bez liječničkog nadzora.

5) Plantago lanceolata Uskolisni trputac

U Hrvatskoj raste nekoliko vrsta trputaca, jedan od njih je i uskolisni. Njegovi mladi listovi ubrani u ožujku i travnju mogu se koristiti za juhu, miješane salate ili se kuhaju kao špinat. U mladim listovima ima 20-40 mg% vitamin C i oko 7mg% karotina. I ovaj je trputac bogat kalijem. Od ekstrakta lista priređuje se sirup koji služi za liječenje kašlja.

6) Rosmarinus officinalis Ružmarin

Ružmarin je izvanredno ljekovita biljka. Sadrži eterično ulje, smole, treslovine, flavonoide, gorke tvari, biljne kiseline. Oduvijek se koriste listovi i iz njih dobiveno eterično ulje koje sadrži tvar vrlo sličnu kamforu iz biljke kamforovac (Cinamommum camphora). Ta tvar naziva se ružmarinov kamfor te potiče optok krvi i uravnotežuje živčani sustav, djelotvoran je protiv grčeva, reume i gihta, te niskog krvnog tlaka.

7) Teucrium polium Sivi dubačac

Ova biljka upotrebljavala se u Grčkoj, Itanu i Srednjem istoku za liječenje čitavog niza bolesti i poremećaja. Primjerice da bi se snizi krvni tlak, ispravili poremećaji rada probavnog i mokraćno-spolnog sustava, zatim kao antidijabetična biljka (snizuje razinu glukoze, al ii masnoća u krvi). I danas je to naomiljenija biljka među beduinima, koji je konzumiraju i kao čaj i kao začin. Moderna istraživanja fitokemijskih svojstava sivog dubačca veoma su brojna, a dokazano je da ima i jako fungicidno i antioksidativno djelovanje, ali da dugotrajno uzimanje preparata te vrste uzrokuje ozbiljna oštećenja jetre. Kako i za sve tako i za sivi dubačac: opreza u dozama nikad dosta!

8) Hypericum perforatum Gospina trava

Ljekovita biljka, od davnina poznata kao sredstvo za zacjelivanje rana, osobito opeklina i danas je u upotrebi. Pripravci gospine trave (aktivne tvari zovu se hipericin i hiperforin) djeluju blagotvorno i umirujuće na živčani sustav, pa služe za ublažavanje depresije, teškoća izazvanih menopauzom i bolova uzrokovanih neuralgijama i ishijasom. Najveća potražnja ove biljke je u obliku tamnocrvenog ulja, koje se naziva kantarion. Prilikom nanošenja ulja na kožu, iznimno je važno izbjegavati sunce jer na temelju fotodinamičkih kemijskih spojeva, gospina trava može izazvati preosjetljivost na sunčevu svjetlost i mogu se pojaviti oštećenja na koži u obliku tamnih pjega. Čuva se na hladnom i tamnom mjestu.

9) Foeniculum vulgare Koromač

Koromač je monotipska vrsta dakle jedina od svojega roda Foeniculum s nekoliko podvrsta. Od davnina je poznat kao ljekovita biljka, začin i ukusno povrće. Razni pripravci (čajevi, oblozi, tinkture) u pučkoj se medicine rabe za olakšavanje probavnih smetnji, liječenje oboljenja dišnog sustava te poboljšavanje rada jetre i bubrega. Cijela biljka povoljno utječe na probavne organe. Potiče tek, olakšava probavu teške hrane, umiruje nadraženu sluznicu želuca i crijeva, umanjuje nadimanje i vjetrove te stabilizira crijevnu floru. Dosta često se koristi i kod djece i dojenčadi u obliku čajeva i sirupa pri upalama dišnih organ ate grčeva i probavnih teškoća. Potiće izlučuvanje viška tekućine iz tijela. Čaj je koristan i za ispiranje upaljenih očiju. Može se rabiti i za inhalacije. Za pripremu čaja preporučuje se da se sjeenke neposredni prije uporabe smrve.

10) Salvia officinalis Kadulja

Jedina vrsta od približno 900 u rodu Salvia koja je otporna na hladnoću. Naziv roda dolazi od lat. salvare = spasiti, jer su kadulje oduvijek slovile kao iznimno ljekovite biljke. Talijanska izreka iz 10.stoljeća kaže: Zar da ostari čovijek kom u vrtu kadulja raste? Kinezi su u 17. st. veoma cijenili kadulju da su nizozemskim dobavljačima plaćali tri škrinje najfinijeg zelenog čaja za jednu škrinju kadulje.

Ova vrsta kadulje ima veoma dug popis mogućnosti primjene u tradicionalnoj i modernoj medicine. Blagotvorno djeluje na poremećaje dišnog, cirkulacijskog, probavnog i mokraćno-spolnog sustava, upale i ozlijede kože te najraznovrsnije infekcije. Djelotvorna je bila i u inhalaciji te za trljanje desni kod upaljenog zubnog mesa. Tada se usta ispiru s čajem od lista. Mlijeko s kaduljom recept je koji na otoku Hvaru koriste kod prehlada, za smirenje kašlja i iskašljavanje.

11) Carpobrotus acinaciformis Sabljasti karpobrot

Svježi sok iz listova ove biljke ima unutarnju i vanjsku primjenu kao antiseptik, eliksir, za ispiranje grla i usne šupljine (djeluje protuupalno), a pripravci plodova koriste se u liječenju srčanih tegoba te dizenterije. Inače nazi vroda potječe od grčke riječi karpos = plod i brotos = jestiv.

12) Vitex agnus-castus Konopljika (fratarski papar)

Ljekovita, umirujuća svojstva esencijalnog ulja konopljike zamijećena su u davna vremena. Spominje je još Hipokrat 450.g.pr.Krista, kao već tada jednu od najpoznatijih biljaka za liječenje ženskih tegoba, te poznati anafrodizijak- smanjuju spolnu požudu (naziv vrste od lat. agnos castus = nevino janje). Preko Plinija Starijeg znamo da su se stabljike i listovi koristili kako bi smanjili strast i izbjegli iskušenjima. Zbog toga, konopljika je bila česta biljka samostanskih i fratarskih vrtova. Njezini plodovi nalikuju bobicama papra te je poznata i pod nazivom fratarski papar. Danas se konopljika iskorištava i dalje kao izvor preparata za liječenje najrazličitijih bolesti i poremećaja ženskog reproduktivnog sustava, osobito u liječenju neplodnosti.

13) Laurus nobilis Lovor

Lovorov list i plod odavna služe kao lijek i začin, a lovorovo ulje iz plodova koristi se u ljekovite svrhe. Pripravci od lovora imaju antiseptičko djelovanje, jačaju apetit, poboljšavaju probavu, a i korisno su sredstvo za iskašljavanje pa se rabe za liječenje kroničnog bronhitisa, prehlade, gripe i reumatizma.

14) Cupressus sempervirens Čempres

Upotrebljavaju se češeri koji se skupljaju još kad su nedozreli i zelene boje. Djeluju na proširene vene i hemoroide, te poboljšavaju cirkulaciju. 1 žličica izmrvljenih češera kuha se u šalici vode 5 minuta i pije tri puta dnevno.

15) Prunus dulcis Badem

Najpoznatiji je kao biljka s jestivim sjemenjem. Od sjemenki badema radi se i biljno ulje koje je jedno od najsvestranijih biljnih ulja u aromaterapiji. Koristi se najviše u masažama te u kozmetici. Od sjemenki se može napraviti bademovo mlijeko tako da se bademi namoče preko noći u vodi, sljedeći dan im se kožica odstrani te se izmiksa s vodom i zasladi prema želji. Pupovi badema koriste se i u gemoterapiji (od latinskog gemma – pupoljak, i therapia – liječenje), vrsta biljne medicine, koja koristi posebne pripravke od mladih tkiva drveća i grmlja. Što se tiče pupoljaka badema i lipe, oni bi smanjili razinu triglicerida u krvi i djelovali kao antikoagulans, što pomaže u prevenciji kardiovaskularnih bolesti. Pupoljci limete, ružmarina i badema očistili bi tijelo od otpada (npr. mokraćne kiseline).

16) Hedera helix Bršljan

Listovi bršljana služe kod problema sa dišnim sustavom, posebice kod dugog i nadraženog kašlja. Olakšava iskašljavanje i razrijeđuje neugodnu sluz. Njihova vanjska primjena pogodna je kod gljivičnih infekcija kože i povoljnog djelovanja na celulit.

Također treba naglasiti da se za ljekovite svrhe upotrebljava isključivo divlji bršljan. Dakle, one ukrasne kultivare bršljana koji se sade oko zgrada pa dijelovi lista bacaju na žuto, bijelo ili rozo ne koristimo za ljekovite svrhe, potpuno je drugi kemijski sastav. Ako niste sigurni, odite u šumu i naberite onaj divlji šumski.